Novi život daje nam Duh Sveti

Pripremio: fra Nikola Rosančić

Petak, 27. svibnja 2011.

Želim vam lijep dan u životu s Duhom Svetim. Danas nastavljamo razmišljati o Novom životu koji nam daje Duh Sveti. Naime, nalazimo se u vremenu između Uskrsa i Duhova kada nas Crkva poziva da se intenzivnije otvaramo Duhu Svetomu, kao što je apostole Isus pripremao poslije svoga Uskrsnuća na otvorenost Duhu Svetomu kojega su primili na Duhove kada je rođena Crkva.

Jučer smo razmišljali o duhovnoj borbi protiv svoje sebičnosti koja treba umrijeti kako bi mi imali novi život u Duhu Svetome. Jedan svećenik je rekao: naša sebičnost umire zadnja u našem životu, ona živi dotle dok i nokti na nama rastu, dakle do kraja našega života. Zato nemojmo misliti kako ćemo se mi jednom zauvijek riješiti svoje sebičnosti i živjeti slobodno bez nje u ovome životu. Bez nje ćemo živjeti tek u nebu, kada ćemo biti potpuno novi ljudi, a dotle nam je se boriti s njom. I upravo ta borba nas tjera da se otvaramo Duhu Svetomu i sve svoje nade u njega polažemo.

Ne možemo odrediti djelovanje Duha Svetoga. Ne možemo mu zapovjediti kako će on u nama djelovati, primjerice, ne možemo mu reći: Evo sada Duše Sveti, ti meni daj snage u toj i toj situacije, kako bih je bio snažan, tamo gdje sam do sada bio slab. Naprotiv, Bog će nekada dopustiti da toliko padnemo i pomislimo kako ne možemo dublje pasti, a onda će nam otvarati nove nade, novi život, kad i ne možemo to očekivati, ali možemo prihvatiti. Ono što je za nas bitno, jest da mi tražimo, molimo, želimo biti novi ljudi koji će ljubiti i živjeti novim životom, i to ne smijemo prestati. Jer ako prestanemo moliti, ako prestanemo tražiti, mi smo se predali i prihvatili svoju ispraznost.

Molitvom se okrećemo suncu koje nas grije i otvara. Nemojmo okrenuti leđa suncu, nego se okrenimo njemu, pogotovo onda kada ono jače grije, a ako ga prekriju oblaci, čekajmo kada će opet izaći. Molitvom se priključujemo rijeci koja struji u novi život. Nemojmo hodati cijeli dan pored rijeke, a da ne skočimo u nju. Molitva je kao skok u rijeku koji će nas osvježiti i okrijepiti od vrućine i žege dana. I kada god smo umorni, imamo priliku ponovno okrijepiti se u rijeci, u molitvi. Često zaboravimo moliti. Naviknemo se nositi razna opterećenja, a zaboravimo ih skinuti kroz molitvu. Trebamo se naviknuti kupati u molitvi, kako bi se osvježili.

Molitvom uvijek doživljavamo ono kako će biti u vječnosti. I ta vječnost, u kojoj ćemo biti potpuno slobodni od sebičnosti koja nas muči, daje nam nadu i produbljuje u nama čežnju i potiče nas da idemo dalje prema svome cilju. Kroz molitvu mi sudjelujemo u vječnosti, uključujemo se u rijeku koja struji u more, u život vječni. Zato nemojmo nikada iskopčati se iz toga priključka.

Molitvom se punimo ljubavlju kako bi je mogli dijeliti drugima. U molitvi možemo biti ono što jesmo, doživljavati sebe ljubljenima od Boga i biti pred njim takvi kakvi jesmo. Možemo primati nježnost Božju kojom nas on miluje. Izreći svoje najdublje osjećaje i primati nježnost od Gospodina. Među ljudima često ne možemo biti takvi kakvi jesmo, jer različiti smo i ne stvore se uvijek uvjeti da nas ljudi razumiju i prihvaćaju takvi kakvi jesmo, iako bi to često željeli. Zato možemo doživljavati razočarenja među ljudima ako im se ne uspijemo otvoriti i ako ne uspijemo uvijek sebe davati ljudima onako kako bi htjeli. Zato se u nama i javlja pobuna naše sebičnosti koja bi htjela doći do izražaja i htjela bi biti ljubljena.

Potreba biti ljubljen je prirodna, ali bi trebali poput sv. Franje moliti: Bože daj da ja više ljubim, nego da želim biti ljubljen. I upravo kada mi više ljubimo, bivamo i više ljubljeni. Kako bismo više ljubili, a ne željeli biti ljubljeni, potrebno je da kod Boga u molitvi pronađemo i ispunimo tu želju za ljubljenošću. Od Boga trebamo primati ljubav kako bi je mogli drugima davati.

Stoga dragi slušatelji, pozivam vas posebno u ovo vrijeme kada Crkva preporuča intenzivniju molitvu i otvaranju Duhu Svetomu, nađite vremena za sebe i Boga u molitvi, nemojte zaboraviti moliti. Čeznite za Božjom ljubavlju, neka Duh Sveti u vama moli neizrecivim uzdasima, kako bi se potpuno u molitvi otvorili i izručili Bogu. I kao takvi ispunite svoju potrebu za ljubavlju, kako bi se puni ljubavi Božje, mogli oslobađati svoje sebičnosti i želje da samo vas drugi ljube, razumiju i prihvaćaju i da se sve više vi okrećete ljubavi, razumijevanju i prihvaćanju svojih bližnjih. S tim zadatkom provedite i današnji dan, a mi se čujemo sutra u isto vrijeme i na istom mjestu. Želim vam obilje ljubavi u Bogu.